1. |
Ledeno doba
03:37
|
|||
LEDENO DOBA:
Sva priroda hram je gdje stupovi živi
Splet nejasnih riječi umu zborit vole.
Put čovjeka vodi kroz šumu simbola
Što motre ga prisno a duh im se divi.
Echo daleki pokušava nas dozvati,
Taman, duboki, svijet ječi, ne želi umrijeti.
Snuždena zemlja pušta suzu,
neumoljivo smo turobni ljudi.
Nije naš planet vrt ničije brige!
Pustinja zove natrag sebi modro, slano more.
Ledeno doba je tu!
Echo marševa, kataklizma vojsku doziva.
Bespotrebno umire, svijet nam treba spasenje.
Zemlja nam spregnut pušta glas,
Neumoljivo smo turobni ljudi.
Nije naš planet kolijevka katastrofe
Pustinja zove natrag sebi modro slano more.
Ledeno doba je tu!
Sva priroda hram je gdje stupovi živi
Splet nejasnih riječi umu zborit vole.
Put čovjeka vodi kroz šumu simbola
Što motre ga prisno a duh im se divi.
|
||||
2. |
Fantastične rakete
05:40
|
|||
FANTASTIČNE RAKETE
„A ja sam tjerao za njima
kao što cijeli život tjeram za ljudima koji su mi zanimljivi.
Jer su jedini ljudi koji za mene postoje
Oni koji su ludi, ludi od želje za životom,
Od želje za razgovorom,
istovremeno žude za svime što postoji.
Oni koji nikada ne zahtjevaju, niti govore obične stvari,
Već oni koji plamte, plamte, plamte poput fantastičnih raketa
Za vatromet što eksplodiraju poput pauka na zvjezdanom nebu.
U čijem se središtu vidi plavi prasak i svi na to uzdišu: AAAAAAH!“
Kao da su oprani skupiše se zidovi,
u jednom dlanu mi sloboda dana,
u drugom pogreb mladosti.
Prekinula ga je magla zagrljajem budućnosti.
Ispisan znak na zidu počinje blijedjeti.
Nastavljam živjeti s vama koji ste ludi.
Od želje da živite spasite se, ne zjevajte!
Već gorite, gorite, kao rakete fantastične.
Eksplozije neka vam izazivaju divljenje.
Slobodne ruke, okovi ostaju na zemlji.
Željni svega u isto vrijeme!
„Tonuli smo sve dublje u maglu,
Prizivali moći mirisa i okusa, spojili se u jedan kalup.
Dubina kuteva sobe gutala nas je kao beskrajna zora besmrtnosti.
Dok smo se previjali u zagrljaju magle,
ti siloviti užitci imaju silovite svršetke,
i umiru, umiru u svom slavlju.“
Odvedite me daleko od smijeha
i ironije i snova i pameti.
Već gorite, gorite, kao rakete fantastične.
Eksplozije neka vam izazivaju divljenje.
Željni svega u isto vrijeme!
Ovo je, ovo je, ovo je stvarnost!
„Živimo, umiremo, i smrt nas ne može pobijediti.
Bezbrojni prelasci iz poznatog u nepoznato,
Svijet koji gradimo zajedno,
život koji nikada, ali nikada ne prestaje.“
|
||||
3. |
||||
TERORIZAM III. SVJETSKI RAT
Houston nemaš samo ti problem.
Svi imamo problem.
Houston nemaš samo ti problem
To svačiji je problem.
Klice kaosa šire se.
Napadaju ispod metalnih štitova.
Naoružane bijesom, mržnjom i vatrenim iskrama.
Snažne nešto kao bljuvanje vatre.
Tako lijepa, a slijepa, pravda ne vidi.
Zar jedni nisu dovoljni?
Tako lijepa, a slijepa, pravda ne vidi.
Jedni mrtvi blizanci.
Sve pred sobom pretvaraju u pepeo,
A njihove staze nisu pustinje naših odbjeglih duša
Već pećine iz kojih nitko ne izlazi živ.
Tako lijepa, a slijepa, pravda ne vidi.
Zar jedni nisu dovoljni?
Tako lijepa, a slijepa, pravda ne vidi.
Jedni mrtvi blizanci.
|
||||
4. |
Što te drži na tlu
03:55
|
|||
ŠTO TE DRŽI NA TLU
U žutom dimu, u maglama mikroba,
Mi pijemo glazbu i misterij groba.
Noćobdije svi smo što čekamo da svane,
A profeti naši pokazuju svoje rane.
Herojski viču nasred ludnice,
(O zvijezde zvijezde, zvijezde zvijezde!)
A cjeluju im noge zlatovlase bludnice.
(O zvijezde zvijezde, zvijezde zvijezde!)
Cerimo se kao kavez pijanih majmuna,
(O zvijezde zvijezde, zvijezde zvijezde!)
Luđaka i žena i zmija i pauna.
(O zvijezde zvijezde, zvijezde zvijezde!)
Harlekina, svetaca i bluna.
Jedan pjeva prazne lirske pjesme,
A jedan na glavi nosi rogova devet grofovske krune,
A jedan rogova devet od žene i trune.
Jedan se bogu moli.
A dvoje se mrzi, a dvoje se voli,
(O zvijezde zvijezde, zvijezde zvijezde!)
A dvoje se mrzi, a dvoje se voli,
(O zvijezde zvijezde, zvijezde zvijezde!)
A jednoga sve to boli.
(O zvijezde zvijezde, zvijezde zvijezde!)
A jednoga sve to boli.
(O zvijezde zvijezde, zvijezde zvijezde!)
Taj dan kada sni otpočnu umirati,
Na zemlji što dohvatim,
Samo moći ću uzimati.
|
||||
5. |
Sebični gen
03:56
|
|||
SEBIČNI GEN
Sebični gen baca kockice u mojoj glavi.
Čini se odlučuju o sudbini papirnatih brodova.
Prepisao sam sve svoje snove u njih.
(Šuti i slušaj što ti govorim.)
A zašto skoro svaki potone?
Možda je papir prelagan.
Ili riječi su preteške.
Možda je stvarnost jedna snažna oluja
U kojoj ispunjeni snovi postaju njene žrtve.
Da se predam ili nastavim sanjati?
Ili prepustim duh svoj maglovitoj stvarnosti?
Zašto egomanijak?
(Tvoj sebični gen!)
U glavu me siluje?
(Tvoju glavu u škripcu!)
Plutam na svojoj santi leda na svom polu.
Replike božjih stvorenja žive na njoj.
Ponekad poželim skočit sa nje,
Ne želim čučati u Sizifovoj sjeni.
Kroz oluju stvarnosti navigator mojih snova
Na radaru nade traži luku
Za papirnati brod koji je nestao. Potonuo.
Pod palubom usamljenosti rijeka sebičnosti caruje
O dno se odbija, tone.
Zašto egomanijak?
(Tvoj sebični gen!)
U glavu me siluje?
(Tvoju glavu u škripcu!)
|
||||
6. |
Ukrali ste sve
03:25
|
|||
UKRALI STE SVE
Meni ne ostaje.
Nema me.
Ukrali ste sve.
Moje sne, ambicije.
Moje igre, djevojke.
Meni ne ostaje! Ne!
I boli me,
A ukrali se sve što mi bitno je.
Bitno je! Bitno!
Meni ukrali ste sve.
Al meni ukrali ste tebe.
Meni se ruke gube u
prazne džepove.
Ukrali ste me.
Ukrali ste ljude, ukrali ste dane,
heroje moje, film i nogomet.
Meni ne ostaje, ne!
I boli me,
A ukrali ste sve što mi bitno je.
Bitno je! Je bitno!
|
||||
7. |
||||
SIMBOL VJEČNOG SNA (SAM U KOŽI)
„Čini se da i grizni cvijetovi strasti
Rastu na istoj livadi kao i makovi zaborava.“
Postajem tih i u buci,
Tek šara na crtežu.
Ruke mi svezane
U čvoru jedne zagonetke.
Ponavljam, zaključujem.
Priveden sam
Pokoravam se tebi
Dok promatram tebe i tvoju moć
U mojim venama.
Postaješ mi žena i smisao života.
Potpuno isti kao iz stihova Velveta.
Što obukao sam za sudnji dan?
Uplašena lica, biram boje sam.
Na zamagljenim staklima ispisujem ja
Ideale i nadanja.
Oduzeti su mi kistovi i platna
Zbog tvojih uboda.
Postaješ mi žena i smisao života.
Potpuno isti kao iz stihova Velveta.
Što obukao sam za sudnji dan?
Uplašena lica, biram boje sam.
|
Streaming and Download help
If you like In Ruff, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp